Atribut grada parkova Karlovac je dobio još prije pola stoljeća. Za takvu ocjenu “zaslužna” su tri lokaliteta. Prvi je PROMENADA – “zeleni prsten” oko nekadašnje Tvrđave Karlovac (“Festung Karlstadt”), drugi je KORANSKI PERIVOJ i treći, koji je vremenski prvi osmišljen, nasad ALEJA PLATANA.

Tijekom vremena zelene površine su proširivane, ozelenjena je kupska obala (posađen je drvored kestena s desne strane od Dubovca do starog brodišta), šančevi tvrđave pretvoreni su u parkove. Održavanje i proširivanje zelenih površina gradska uprava i danas uvrštava u svoje prioritete.

setaliste

Promenada

Promenada (šetalište oko šančeva – “zeleni prsten”) prva je sastavnica karlovačkog identiteta. Promenada je nastala sredinom XIX. st. tako što je po rubu šančeva (na tzv. glacisu), koje je ucrtao Matija Gambon, renesansni projektant koji se u duhu svoga vremena odlučio projektirati “idealni grad”, posađen drvored divljeg kestena. Time su, u vrijeme kada je grad izgubio funkciju tvrđave, naglašeni obrisi “Zvijezde” (tvrđave) unutar koje se nalazio grad. Kada su gradski bedemi srušeni (kraj XIX. i početak XX. st.), a neki od šančeva i zatrpani, Promenada je do danas ostala najvidljiviji trag povijesne funkcije, a ujedno i jedinstvena šetnica – “ring” – koji kao šesterokraka zvijezda opasuje grad. Prema do sada dostupnim podacima, ovu je šetnicu osmislio grof Maximilian Catinelli (1840.-1907.) u vrijeme dok je kao mladi inžinjerijski časnik (1860.) služio u Karlovcu. Građani su prepoznali vrijednost svoje promenade – zelenog prstena, ali tek nakon 1886., kada je u Karlovcu osnovano “Društvo za poljepšavanje grada”, počinje sustavno parkovno uređenje. Prvo na tzv. Velikoj promenadi – Šetalištu dr. Franje Tuđmana (nekadašnjem šetalištu Marije Valerije). Velika promenada proteže se uz niz od jedanaest građanskih kuća, vila iz druge polovice XIX. st., od “Kavane” do “Zorin doma”.

Tridesetih godina prošlog stoljeća promenada je dobila “Modrušanov park”, kraj kina Edison (na mjestu bivšeg gradskog smetlišta), izveden prema projektu gradskog vrtlara Josipa Koprive. Između dva svjetska rata, kada se u Hrvatskoj općenito perivojno stvaralaštvo svodi na održavanje postojećeg, to je u Karlovcu najznačajnije ostvarenje. Uljepšao ga je ukrasnim ogradama od bijelog brezovog drveta i visokim stablima jablana koji su činili pozadinu parku i crkvi Ćirila i Metoda, srušene 1948. godine. Otvoren je 1931. godine, u spomen ljekarnika i načelnika grada Gustava Modrušana.

Sveukupna dužina Promenade je oko 2 500 m. Laganim hodom može se obići za manje od jednog sata. Zbog rekonstrukcije ceste Rijeka – Zagreb, koja je u dijelu današnje Gundulićeve, Preradovićeve i Gajeve bila usko grlo, odmah poslije Drugoga svjetskog rata dio šanca je u tom dijelu zatrpan i preko njega ide prometnica Gundulićeva – Gajeva ulica.

Vrbanićev perivoj

vrbanicev

U gradu koji nosi atribut “grad parkova”, Vrbanićev perivoj je u pejsažno – oblikovnom smislu najvrjednije ostvarenje. Nalazi se u jugoistočnom dijelu grada, između Korane i karlovačke “Zvijezde”. Kao javni gradski perivoj i šetalište dio je poznatog i rado posjećivanog karlovačkog rekreacijskog dijela na lijevoj obali rijeke Korane. Zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture 1970. godine prema Zakonu o zaštiti prirode. Nastao je krajem 19. stoljeća po ideji i na inicijativu Josipa Vrbanića, ljekarnika i karlovačkog gradonačelnika, po kojemu danas nosi ime. Perivoj se razvio uz potporu “Društva za poljepšavanje grada” koje je u Karlovcu osnovano 1886. godine. Pretpostavlja se da je nacrt napravio Engelbert Hajeka, prvi karlovački gradski vrtlar, kojeg je Društvo dovelo iz Holešave u Moravskoj. Svečano je otvoren u ljeto 1896. godine i sve do najnovijeg doba bio je kupališni perivoj i većim dijelom godine “gradska pozornica” na kojoj su se održavale razne priredbe.
Oblikovan je kao “pejsažno – romantičarski prostor” i sastoji se od tri oblikovne cjeline: crnogorični gaj, dio u englesko – pejsažnom stilu i dio s historicističkim cvjetnim detaljima, ali u ukupnosti jedinstvena je i nedjeljiva perivojno – urbanističko – arhitektonska cjelina.

Prvih godina svog postojanja funkcionirao je kao mali botanički vrt. Sve biljke imale su pločicu s naznačenim latinskim i hrvatskim nazivom. Bile su zastupljene razne vrste bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, grmlje i neke egzotične vrste, kao što je i do danas sačuvani primjerak tercijarnog relikta, vrsta Ginko biloba. Stablo potječe iz južne Kine, a u Europu je introducirano 1730. godine. Uz ginko su još neke vrste od osobitog estetskog značenja, primjerice: tisa (Taxus baccata), tulipanovac (Liriodendron tulipifera), divlji kesten (Aesculus hippocastanum), katalpa (Catalpa bignonioides), močvarni čempres (Taxodium distichum), žalosni grab (Carpinus betulus ‘Viminalis’), žalosna bukva (Fagus sylvatica ‘Pendula’) i dr. Tisa je spororastuća vrsta, ali može doživjeti veliku starost (i do 3000 godina). U našim šumama ona izumire i stoga je posebno zaštićena na svim prirodnim nalazištima temeljem Zakona o zaštiti prirode iz 1969. godine. U jesen se mnoga stabla ističu promjenom boje listova, a forme s visećim granama su interesantne u svako doba godine. Ukrasnog grmlja, poglavito onoga izvorno posađenog ili iz prve polovice 20. stoljeća, već odavno nema u perivoju. Nestalo je tijekom vremena jer je životni vijek grmlja znatno kraći od drveća i razvojem krošnji stabala stvoreni su sjenoviti uvjeti koji ne odgovaraju većini cvatućih vrsta.

Zbog višegodišnjeg nedovoljnog održavanja i oštećenja te velikih ratnih šteta (u Domovinskom ratu 1991 – 1995.), biljni materijal u perivoju znatno je stradao, pa je krajem 2003. godine izrađena Studija zaštite i obnove, a na temelju nje Projekt obnove i revitalizacije (2004.godine). Izradio ga je Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Zavod za urbanizam i prostorno planiranje.

Aleja platana (Marmontova aleja)

marmont

Aleja platana zasađena je na početku Lujzijane, svojevremeno najpoznatije ceste u Austrijskoj carevini, koja je vodila od Karlovca do Rijeke. Lujzijana je započeta 1804., a dovršena je u vrijeme francuske okupacije. Tako su Aleju, u skladu sa svojom tradicijom obilježavanja cesta, posadili Francuzi. Aleja je dugačka 850 metara, izvorno je bilo posađeno 112 stabala javorolisne platane Platanus x acerifolia. Kao spomenik parkovne arhitekture godine 1968. zaštićena je temeljem Zakona o zaštiti prirode i upisana u registar posebno zaštićenih objekata prirode.

Obzirom na starost i zdravstveno stanje platana (opasnost od izvale ili rušenja stabala i time ugrožavanja prometa, pješaka i stambenih objekata), 2006. godine tvrtka Stablosan d.o.o iz Velike Gorice izradila je “Ocjenu zdravstvenog stanja”. Obavljena je detaljna vizualna prosudba 23 najkritičnijih od ukupno 96 stabala u Marmontovoj aleji, mjerenja specijalnim instrumentima, rezistografom, sonarnim čekićem i sonarnim tomografom. Sačinjena je opsežna i detaljna fotodokumentacija. Napravljena je usporedba dobivenih podataka s podacima Programa sanacije i revitalizacije drvoreda, koju je izradio Šumarski institut Jastrebarsko. Nakon analize podataka, dobiveni su rezultati na temelju kojih su definirani prijedlozi za vrstu i opseg zahvata njege, sanacije ili samog uklanjanja stabala.

Na temelju izrađenog elaborata, u jesen 2006. godine izvršen je zahvat rušenja 9 najkritičnijih stabala. U 2007. godini osigurana su sredstva iz proračuna Grada Karlovca za djelomično orezivanje opasnih grana na postojećim platanama, a u planu je sadnja novih na mjestu srušenih stabala.

Korištena literatura:
Mladen i Bojana Šćitaroci: Vrbanićev perivoj u Karlovcu. Zagreb, 2003.
Bojana i Mladen Šćitaroci: Gradski perivoji Hrvatske u 19. stoljeću. Zagreb, 2004.
Rudolf Strohal: Grad Karlovac opisan i orisan. Karlovac, Matica hrvatska, Ogranak Karlovac, 2006.